Lična iskustva
Prakticiranje vani
Želio bih podijeliti moje iskustvo prakticiranja vježbi na gradskom trgu, u gradu u kojem živim.
Tri mjeseca nakon početka prakticiranja, preselio sam se u drugi grad. Odmah na početku, odlučio sam da trebam prakticirati vježbe vani, na mjestu za vježbanje, tako da i drugi od toga imaju koristi. Obzirom da u Haderi, gdje sam se upravo preselio, nije bilo uspostavljeno mjesto za vježbanje, ja i još jedan praktikant smo to učinili. Činjenica da uopće nismo privukli pažnju javnosti, nije nam bila važna. U početku smo imali vezanost da budemo viđeni od "koliko je to god više moguće ljudi", ali smo to brzo prevladali. Ipak, odlučili smo se preseliti bliže centru, da bi mogli objašnjavati istinu širem mnoštvu ljudi. Na ovaj način, uspjeli smo u privlačenju više pažnje i u tome da više ljudi želi razumjeti što je Falun Dafa i zašto se progoni.
Za vrijeme ovog procesa, odlučio sam da uvijek trebam prakticirati vježbe vani. Radije ću prakticirati vani i biti viđen od ljudi, koji će na taj način saznati o Falun Dafi i o progonu. Ne marim da li će oni prakticirati u budućnosti ili ne. To je njihova stvar. Ja samo njima otvaram vrata da bi saznali o praksi i o progonu.
Obukao sam moju Falun Dafa majicu i otišao u centar grada prakticirati vježbe. U početku sam se susreo s mnogim smetnjama. Ujutro je bilo muha, radnici su šišali travu, a jedan slijepac je dva puta u mene udario.
Uvečer je bilo komaraca, djece koja su mi smetala i različitih drugih ozbiljnijih oblika smetnji. Ali kada sam ih mogao tretirati kao privremenu smetnju, radije nego kao dio okoline, bilo ih je lako prevladati. Imao sam također i strah da će me prepoznati netko meni poznat. S upornošću i to sam prevladao. Sada su te smetnje nestale te ako se i pojave, nemaju nikakav značaj.
Kad prakticiram u strogom centru, puno me ljudi vidi i to samo po sebi postiže cilj. Kad prakticiram na mirnijim i prisnijim mjestima, prolaznici zastanu i postavljaju pitanja. Ja tada objašnjavam u vezi prakse i progona. Jedan osoba je čak stala pored mene i dugo sa mnom razgovarala. On je rekao da me je vidio kako prakticiram u centru grada i da me želi pitati o tome što radim. Tako da, kako ja to vidim, obje lokacije imaju svoje prednosti i nedostatke.
Obično čujem prolaznike kako šapću: "Što je ovo? Da li je to yoga?" Ljude to podsjeća na yogu, ali osjećaju da se to razlikuje. To mi olakšava da još jasnije objasnim kakva je to praksa.
Prakticiranje vježbi u centru grada učinilo me je poznatom osobom pa me svatko tko želi saznati o praksi i progonu može uvijek pitati. Ja smatram da je vježbanje vani osnovni i učinkovit način objašnjavanja istine i nuđenja spasenja svim osjećajnim bićima. To je također dobar put marljivog prakticiranja.
Ovo su moja ograničenja razumijevanja.
Objavljeno 10.01.2008. na Clearwisdom.net
http://www.clearwisdom.net/emh/articles/2008/1/10/93150.html